1. |
(Brazil i) Ja
05:29
|
|||
Oi, meu bem,
Queria muito que você viesse para cá
Já te dei meu endereço
Mas eu te espero no aeroporto
Sinto muita saudade sua
Mal posso esperar para te ver...
Trideset i dva stepenika. trideset četiri godine. Četvrti sprat.
Ja, ja nisam odavde. Otišao sam.
Tamo me neko čeka. Sakupljam novac za kartu.
Sakupljam novac za kartu. Ponekad pomislim da sam zakasnio.
Ponekad pomislim. Mislim, znam , sve sam prodao.
Nista nije ostalo. Robert Zimmerman i njegova pravedna muzika
više se ne čuju na mom gramofonu.
Mislim, znam , sve sam prodao. Ništa nije ostalo.
Novca je bilo više a put u brazil bliže.
Bio sam srećan i tužan. Bio sam srećan i tužan..
Znaš, taj grad iz aviona ima oblik aviona.
|
||||
2. |
Anti
05:12
|
|||
Zaboraviću da pričam, da zovem u pomoć. Kad moram.
Spremiću kofer, pustiću put neka drugi misle kuda nosi me.
Zašto nosi me.
Hodaću pravo, po zemlji, po moru, ne priznajem nikog.
Ja sam najbolji! Kad moram.
Zaboraviću igre koje smo igrali nas gomila i još neko.
Kad moram.
Šta smo to pričali? Čemu smo se smejali? Otišli smo predaleko.
Mnogo daleko.
Ne pitaj me šta volim. Ne pitaj me šta želim.
Svi sve znaju bolje od mene. Ne pitaj me što sam anti.
Ne pitaj me da li postojim. Ja ne mogu ovde da trajem
niti mrzim niti volim, ne pitaj me što sam anti.
|
||||
3. |
Preko ramena
04:53
|
|||
Suviše ljudi da postaneš čovek. Premalo ljudi za zagrljaj.
Večito traženje na pogrešnom mestu.Odvratno ružan osećaj.
Zagazi dublje u duboku reku, pronađi sebe ispod kamena.
Zavitlaj beštiju u prostrano nebo i ne osvrći se preko ramena.
Hiljadu godina jedna slika nekog prošlog življenja.
Šta nam nedostaje a šta nam treba? O kakav divan raskorak.
Poguraj jače svoj kamen uz brdo neka tvoja želja bude zabava.
Udahni još jednom pre nego kreneš i ne osvrći se preko ramena.
A tamo nas čeka zlatno sunce hiljadu tona za svakoga.
Ruka u ruci, mir u glavi. Muzika glasna kao pobeda.
Senke će biti na našoj stani, džepovi puni grumenja.
Korak je korak, tada se ćuti. Iza nas odavno nema ničega.
Za nas odavno nema ničega iza nas.
Samo ti i ja ratujemo sa duhovima.
|
||||
4. |
Lisabon
04:44
|
|||
Zemlja se davi pod asfaltom. Ljudi ustaju u zoru.
Oblače odelo i kreću na posao. Vraćaju se noću krvavih očiju.
Malo spavamo, puno pijemo. Malo volimo, puno sanjamo.
Mi živimo noću. Mi živimo noću. Mi možemo bolje.
Mora da postoji neki plan. Mora da postoji mesto za nas.
Mora da postoji bolji plan. Mora da postoji mesto za nas.
Lisabon. Na samo jedan dan. Da li da dostignem ili da dosanjam san
Najbolje vreme za novu stvarnost. Najbolje vreme za novu realnost.
Moram da dostignem. Moram da dosanjam. Moram.
Lisabon. Na samo jedan dan. Da li da dostignem ili da dosanjam san.
|
||||
5. |
Oaza 2
06:49
|
|||
Jata se dižu preko polja. Pognute glave čekaju vetrove.
Pažljivo prate liniju reke. Još danas su tu, sutra su ko zna gde.
Velike ribe zabijaju glave u mulj. Sve što nema sidro otišlo je.
Ona sedi u senci sopstvene senke. Iščekuje prve poljupce košave.
Sama. Sama u ravnici. Sama.
Leto će opet doći brzo.Odmah posle zime. Ipak joj neće biti bolje.
Ipak joj neće biti proleće. Sama. Sama u ravnici. Sama.
Sama. Sama u ravnici. Sama. Sama ispred zime.
|
||||
6. |
Sava
04:21
|
|||
Sidro se hvata za suvu zemlju. Reka napušta grad.
Odlazi dalje svaki pokušaj da sklad nadvlada nesklad.
A svet je krenuo dalje. Vreme je tihih ljudi.
Niko ne zove u pomoć. Dugo se spava, teško se budi.
Dok nad gradom lete mnogi neznani heroji, visi kao lament naknadna pamet.
Život strašno prolazi.
Zašto ljudi žive i spavaju na ulicama kada ima toliko praznih stanova i zgrada?
Život strašno prolazi. Sava tiho odlazi.
|
||||
7. |
Nada
03:35
|
|||
Još jedan dan miriše na laž. Zemlju, ovaj grad, ne znam.
Ne mogu da pomerim planinu u sebi.Ne mogu da prebrodim reku u sebi.
Unutra su ljudi koji hodaju unatrag.Unutra su ljudi koji hodaju unatrag.
Nadao sam se da ćeš doći kod mene da slušamo ploče
u sporoj traci autoputa kao Tom Waits, heroj jutra.
Samo ploče i.. Nada.
|
||||
8. |
Odisej *
05:13
|
|||
Ići bez približavanja.Lutati i biti uvek daleko od nečega.
Otimati od noći deo po deo puta. I videti sebe unakaženog u razmrskanom ogledalu jutra.
Dok na gromobranima cvetaju modri cvetovi.
|
||||
9. |
Budni
04:43
|
|||
Mi moramo da ostanemo zajedno budni.
Ti i ja.
|
||||
10. |
Raskorak
04:12
|
|||
Nisam ni trepnuo kada su ukinuli radio. Već 40 godina čekam voz za Vavilon.
Svako veče odlazim a ujutru odustajem. U raskoraku umirem, sloboda je za hrabrije.
A ispred televizora sa licima u rukama, nema pravog spokoja bez šake pune lekova.
Sami sebe lažemo, na zaboravu jašemo. Sve je ispod tepiha.
|
||||
11. |
||||
Ponekad vidim kako mašeš s prozora nekog dalekog sveta.
I ponekad promenim lice, promenim smeh, zaustavim dah.
Samo da ode, samo da nestane, trinaesti dan.
Nigde nema ljudi. Nema nas, nema nas. Nigde nema ljudi.
Ponekad vidim kako mašeš s prozora nekog dalekog sveta.
I ponekad promenim lice, promenim smeh.
Gledam sebe kako me ne dotiče ništa. Ništa. Ništa.
Trinaesti dan. Nigde nema ljudi. Nema nas, nema nas. Nigde nema
ljudi.
|
Jovanović Belgrade, Serbia
Jovanovic is a singer and songwriter from Belgrade, Serbia.
Streaming and Download help
If you like Jovanović, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp